 | |
 | |
| |
| |
Moram krenuti od nekog slova da bi stvorila rijec i svaki put promijeniti pocetno slovo da bi dobila novu rijec. Isto tako moram krenuti, odnekud zapoceti. Izgleda da sam ja odlucila kako se necu vise povoditi za tobom i kako je sve negdje ostalo za nama. Steta sto je ovaj snijeg zameo samo ulice i puteve koji vode negdje. Steta sto nije i zameo i zahladio moje osjecaje prema tebi. Zelim da nestanu, da se vec jednom zauvijek ugase. Jer jos uvijek me boli, ako na to pomislim. Ali nije me strah ostati sama sa sobom u cetiri zida i nije me strah pomisliti na tebe. Znam...i dalje da si prisutan. I necu, ne zelim pozuriti za nekim novim poglavljem kada staro jos nisam uspjela zatvoriti. Tako je tesko preokrenuti novi list, ali iz dana u dan nastojim da izgubi na snazi. Pruziti ruke prema tebi, dotaknuti te, pokrenuti ponovo simfoniju osjecaja...Djeluje mi kao da bih se istog trena raspukla na najsitnije komadice stakla. Kao da bih ponovo vratila samu sebe na pocetak starog ponora.
Nikada se ne vračaj na početak neke ljubavi ili ne znam šta,to ti je kao da ponovno čitaš već pročitanju knjigu,znaš kakav će biti kraj .
Slažem se nikad se ne vraćaj na početak...
Oh draga, ne vrijedi se vracat na pocetak starog poglavlja, ali opet ako ti mislii lete tamo mozda jos uvijek nije sve gotovo :) ceznja je u tebi kako je meni jedna dobra dusa rekla. :)
slazem se s vama :)
hvala
već odavno bačeno u vjetar
pedalj tvoje duše ne daj ni za centimetar...
nemoj, bit ćeš ti dobro. već jesi, vidim ja. i dobra i vrijedna. i mudro zboriš. a sve to nije za odbaciti. daj vremena i sebi i snijegu. bit ćeš ti dobro ;)
hehe
hvala :)
Odličan članak :)
hvala ;)
Jeste li znali da...
- Uvijek marimo više za ljude koji ne mare za nas i kojima je najmanje stalo do nas...
- Prije pomognemo strancu, nego ljudima koji čine naš život...
- Cijeli život učimo kako na vrijeme stići, i sve brže obavljamo svoje obaveze...na kraju zaboravimo da sitnice čine život i da u njima najmanje uživamo zbog svog tempa života...
- Da su najbolji prijatelji oni koji su vam spremni reći koliko ste ružni, glupi i dosadni...
- Da čovjek izražava svoju tugu suzama zato što nema riječi za tako bolne stvari...
- Da je patnja samo mali segment života (poput soli) bez kojeg ne mozemo živjeti...
- Da je svaki čovjek jedinstven rođen, samo, cijeli život pokušava biti prihvaćen u društvu, umjesto da ostane onakav kakav je...
- Da je Bog s' razlogom stvorio mrznju, bijes, tugu (i sve ostalo negativno), kako bi lakše prepoznali lijepe stvari; kao što se zrak svjetlosti bolje vidi u mraku nego po danu...
- Da oni koje najmanje primećujemo, najviše pate za nama...
- Da nije problem upoznati nove prijatelje, nego da je teže zadržati stare...
- Da ljubav u naš život dolazi nepozvana jer želi biti više zapažena u našem životu...
- Da su najbolje stvari zapravo jednostavne, a ne složene, kao što zamišljamo...
- Da niko osim nas samih nije kriv kada patimo i kada smo povrijeđeni, jer smo to sami dopustili...
- Da je duboke misli teško izreći jer imaju više slika nego što postoji riječi za njih... :)))
Prepisano s interneta!
Sve lijepo izrecitirano,i da shvatila sam tvoju poruku što se tiče mržnje,bijesa i boli,ali opet .. mislim da je mržnja prevelika stvar koju si čovjek nikako ne bi smio dopustiti da bude dio njegovog života,znaš zašto?
Moja je izreka za kojom ja koračam : "Ne čini drugome što ne želiš da drugi čine tebi",zašto onda da mrzim,pa ni ja ne želim da mene netko mrzi... Ja samo zle ljude,bezobrazne i loše žalim jer ne znaju šta ih čeka,ne znaju šta čine i kako se ponašaju,nisu oni svjesni vjeruj mi kakvi su ... Nitko ne zaslužuje da ga se mrzi,jer svi smo mi od Boga dani :)
Nemam što izdvojiti... tako istinito :'(
mimagy- svijet nije savrsen kao ni ljudi koji koracaju njim....ne kazem da savrseno postoji u nasem svijetu...ali kod svakog bi trebala postojati ne mogu reci doza mrznje, ali doza jednog zida koji ce nas obraniti jer ponekad sami to ne mozemo...ponekad moramo pustiti da nas instikt, nas unutranji nagon sam djeluje
Salicu caja, kave....Dobra knjiga, topla pec...Zagrljaj....Za cas je toplije!
oo DA! jest! :))
ah .... osjetila sam toplinu zagrljaja danas,uz šalicu kave... he ... jedva čekam sutra ... da se utoplim u njegov zagrljaj,ispred tv-a...e da mi je barem zaključati vrata i ne puštati ni dašak hladnog povjetarca izvana da uđe u topli dom,sve dok je on samnom,i da ... kad bi bar mogla zaustaviti vrijeme i ne puštati ni njega iz zagrljaja ... ah ... koja predivna misao... uljepšala si mi večer :)
hvala puno na komentaru,uzasno mi je drago da je nekoga dirnulo moje pisanje i moja situacija,trudim se uvijek stopostotno unijeti sebe u to sto pisem,kad mi je najteze najlakse mi je sve lijepo prenijeti na papir...
e, kako je lijepo :)
mimagy- zakljucaj vrata i ne dozvoli da vas itko ometa :)
XTinnaX- nema na cemu, to samo upucuje na to koliko lijepo i iskreno pises...kada ti je god tesko samo dođi ovdje i kazi nam, rado cemo te poslusati
hvala :)
naravno...:)))
I malo mira, konačno ;)
makar i samo pomisao na sve to :-)
Nedostajem li ti? Barem malo? Pomislis li barem jednu sekundu na mene i na ono sto smo imali. Gledaj kako je samo sve otislo u vjetar. Kao da nikad nije ni postojalo. Potpuni smo si stranci. Zasto? Previse je svega, a vrijeme vratiti ne mozemo. Htjela bih te sada cvrsto zagrliti i primiti za ruku. Tako dugo ostati. Ne mogu...Vise me nista ne veze za tebe. Pomisao na tebe izaziva neku bolnu sjetu. Ranjeno mjesto u srcu koje nastojim izbjegavati. Ali ne znam sto je ovo, upravlja li samnom mozak ili srce. Nesto kao da ne zeli poslusati, kao neka treca osoba u meni, ne zeli poslusati druge, ne zeli te samo tako ispustiti. Zelim jos samo jednom pruziti ruku prema tebi. Dodirnuti te. Osjetiti da me volis i da me jos uvijek zelis. Da me nikada nisi ispustio. Da sam ti zauvijek bila tu negdje skrivena u srcu i pameti. Kao i uvijek da mi se opravdas da si pocinio glupost. Ne zelim da odes od mene. Volim li te? Ne znam bi li se trebala boriti za tebe, ponovo za nas. Ne znam vise. Ne znam apsolutno nista. Ovih dana si mi potreban. Tuzna sam tiho. Zeljela bih te pokraj sebe. Opet sanjarim o nama kao nekada prije. Opet mi samo dolaze na pamet, trenutci, u kojima smo se ,valjda, voljeli. Ako nista, barem je uzivanje bilo obostrano. Bilo je uvijek prekrasno i posebno. Tvoj pogled, moj pogled. Tvoj dodir ruke, moje prihvacanje. Tvoj stisak, moj uzdah...I tako u nedogled. Izgubilo se sve negdje putem u nesto novo. Kao da smo se gumicom izbrisali zauvijek. Jesam li ti igdje ostavila trag ili pak napravila oziljak? Jesam li? Zelim te maknuti iz glave. Ali...Ne mogu. Poput klupka se odmotava. Misao za misli. Nikako da prestane. Samo navire...Tamo odnekud.Gdje si sada? Mislis li i dalje u ovo doba na mene ili je moje mjesto vec odavno zauzela druga? Znam da ovo sve sto pisem su rijeci u prazno. Kada ih tebi necu priznati jer ne zelim biti ponovo povrijeđena. Ne bih podnijela ponovo sve ispocetka. Samo te trebam na tren. Ponovo osjetiti, pomirisati, dodirnuti. Jos samo jednom.
napisano: 19.12.2011., 22:15
Znaš,ima netko tko zna odgovore na tvoja pitanja.... Povedi se samo za tim ako vam je suđeno ponovno ćete se sresti... Nemoj,nedozvoli da patiš i da dane obavijaš sivim oblacima,dopusti sebi da živiš i budeš sretna,s njim ili bez njega,draga moja život ide... juri.... nemamo mi vremena za žaljenje,kajanje i postavljanje mnogih pitanja... Odgovori će sami doći....
Znaš,možda se i on to isto pita?!?!? :)
"Nesto kao da ne zeli poslusati, kao neka treca osoba u meni, ne zeli poslusati druge, ne zeli te samo tako ispustiti."
^^Suosjećam.. :'( Ja sam jedna od onih koje od ljubavi ne odustaju. Nadam se, pa makar uzalud.. Nekako kad ove tvoje riječi čitam, kao da ujedno naglas govorim ono što osjećam. Pronašla sam se tu :)
ne odustajem ni ja tako lako...ali ponekad jednostvano je kraj i moramo ici dalje, ostaviti sve iza sebe i krenuti ispocetka :)
Nema sunca bez svjetlosti ni čovjeka bez ljubavi.
Istina! :)
:)))
ima
ovo mi je lijepo. u moru crnih postova, misli, rijeci, slika... pravo je osvjezenje nesto svijetlo i pozitivno.
istina, prava istina..
Istina ... U potpunosti istina! :)
ura napokon sam dosla sebi i pustila sunce ponovo u svoj zivot :)
Spisatelj · 13.02.2012 u 17:24:27
Snijeg, ma koliki da jest, preblag je da zatre simfoniju osjećaja koju želiš ostaviti za sobom. Učinkovitija bi bila upotreba tekućeg dušika, ja to znam.